Ostalo Valentinovo, najznačajniji datum posvećen ljubavi. I malo ljepših književnih kompozicija o ljubavi o sonetima. Četrnaest stihova u kojima se može koncentrirati čitava suština osjećaja koji je tako teško objasniti. Svi pjesnici su to željeli od početka vremena. Danas ih se sjećam 6 ljubavnih soneta. Možda jesu najpoznatiji njegovih autora, posebno onih iz Lope, Quevedo i Garcilaso de la Vega, a takođe su možda i najljepše. Njima dodajem i druge od Neruda, Miguel Hernández i Lorca.
Lope de Vega
Onesvijestiti se, usuditi se biti bijesan,
grubo, nježno, liberalno, neuhvatljivo,
ohrabreni, smrtonosni, pokojni, živi,
odani, izdajnički, kukavički i raspoloženi;
ne naći izvan dobrog centra i odmoriti se,
budi sretan, tužan, skroman, ohol,
ljut, hrabar, bjegunac,
zadovoljan, uvrijeđen, sumnjičav;
bježi s lica pred jasnim razočaranjem,
pijte otrov za mekane likere,
zaboravite na korist, volite štetu;
vjerujte da se raj uklapa u pakao,
dati život i dušu razočaranju;
Ovo je ljubav, ko god ju je okusio, to zna.
***
Franje od Queveda
Zatvori oči zadnje
Sjena da će me uzeti bijeli dan,
I mogu osloboditi ovu moju dušu
Hora, na njegovo željno laskanje;
Ali ne odavde na obali
Ostavit će sjećanje, gdje je izgorjelo:
Plivanje zna moj plamen hladnu vodu,
I izgubiti poštovanje prema strogom zakonu.
Duša, kojoj je sve bio Božji zatvor,
Vene, kakav su humor dali toliko vatre,
Medule, koje su sjajno izgorjele,
Vaše tijelo će napustiti, a ne vaša briga;
Biće pepeo, ali to će imati smisla;
Oni će biti prašina, više ljubavna prašina.
***
Garcilaso de la Vega
Tvoj gest je zapisan u mojoj duši,
i koliko želim da napišem o vama;
napisao si sam, pročitao sam
tako sama, da se i vi držim u ovome.
U ovome jesam i uvijek ću biti;
da iako mi ne odgovara koliko vidim u tebi,
od toliko dobrog što ne razumijem mislim,
već vjerujem u budžet.
Nisam rođen sem da te volim;
moja duša te je presekla po svojoj meri;
iz navike same duše volim te.
Koliko imam, priznajem da vam dugujem;
Rođena sam za tebe, za tebe imam život,
za tebe moram umrijeti, a za tebe umrem.
***
Pablo Neruda
Koliko puta, ljubavi, jesam li te volio a da te nisam vidio i možda bez sjećanja,
bez prepoznavanja vašeg pogleda, bez gledanja u vas, centaury,
u suprotnim regijama, u goruće podne:
ti si bila samo aroma žitarica koje volim.
Možda sam te vidio, pretpostavio sam u prolazu podižući čašu
u Angoli, u svjetlu junskog mjeseca,
ili si bio struk te gitare
da sam igrao u tami i zvučalo je kao prekomjerno more.
Volio sam te a da to nisam znao i tražio sam tvoje pamćenje.
U prazne kuće ušao sam sa baterijskom lampom da vam ukradem portret.
Ali već sam znao šta je to. Odjednom
dok si išao sa mnom, dodirnuo sam te i moj život je stao:
pred mojim očima ste bili, vladavina i kraljice.
Poput krijesa u šumi, vatra je vaše kraljevstvo.
***
Miguel Hernández
Umireš od kaste i jednostavnog ...
Osuđen sam, ljubavi, priznan sam
taj neustrašivi otmičar poljupca,
Pustio sam ti cvet s obraza.
Pustio sam ti cvijet s obraza,
i od te slave, tog događaja,
tvoj obraz, skrupulozan i težak,
otpada s lisnatog i žutog.
Duh delinkventnog poljupca
jagodica te progoni,
sve više i više patenata, crnih i velikih.
I bez spavanja ste, ljubomorno,
pazi na moja usta s kakvom pažnjom!
tako da ne postane ustajalo i izvan kontrole.
***
Federico Garcia Lorca
Ovo svjetlo, ova požar koji proždire.
Ovaj sivi krajolik me okružuje.
Ovo je bol samo za ideju.
Ova tjeskoba neba, svijeta i vremena.
Ovaj krik krvi koji ukrašava
lira bez pulsa, mazivi čaj.
Ova težina mora koja me pogađa.
Ovaj škorpion koji obitava na mojim grudima.
Oni su vijenac ljubavi, krevet ranjenika,
gdje bez sna sanjam tvoje prisustvo
među ruševinama mojih utonulih prsa.
I premda tražim vrh razboritosti
tvoje srce mi daje dolinu
s kukutom i strašću gorke nauke.