5 za jun iz 1898. najčitaniji španski pesnik svih vremena, Federico Garcia Lorca. Ipak, za nekoga ko je više proza nego stih, više romani i priče nego pjesme, strastven sam prema Lorci. Ljepota, snaga, suština, osjećaj i snaga njegove riječi dostižu najuzvišeniji nivo poezije na prelijepom španskom jeziku. Tako da još jednu godinu slavim njegov rođendan, ovaj put sa 5 njegova soneta.
Sve je napisano o Federicu Garcíji Lorci. Nepotrebno i bilo kakva riječ ili podsjetnik na njegov život i rad tako proučavali toliko stručnjaci. Ovdje jednostavno pišem književne članke u kojima dijelim ili uživam u onome što čitam ili znam. A postoje i autori koji već jesu iznad bilo kojeg pregleda na tvoju figuru. Lorca je jedna od njih, od kojih jednu treba samo osjetiti, a ne pročitati. Zato nemojmo više odgađati zadovoljstvo zbog čitanja.
5 soneta
Ovo su 5 odabranih da mu evociraju sjećanje: Gongorine sonet, Ljubavne ranice, Noć neprospavane ljubavi, Sonet slatke žalbe y Želim da zaplačem svoju tugu i kažem vam...
Gongorine sonet
Ovaj golub iz Turije kojeg vam šaljem,
sa slatkim očima i bijelim perjem,
na lovor Grčke sipati i dodati
polako plamen ljubavi kad stajem.
Njezina iskrena vrlina, nježan vrat,
u dvostrukoj sluzi vruće pene,
uz drhtaj mraza, bisera i magle
odsustvo vaših usta označava.
Pređite rukom preko njegove bjeline
i vidjet ćete kakva snježna melodija
raširite u pahuljicama na vašu ljepotu.
Tako mi srce noću i danju
zatvorenik u zatvoru mračne ljubavi,
plače ne videći svoju melanholiju.
***
Ljubavne ranice
Ovo svjetlo, ova požar koji proždire.
Ovaj sivi krajolik me okružuje.
Ovo je bol samo za ideju.
Ova tjeskoba neba, svijeta i vremena.
Ovaj krik krvi koji ukrašava
lira bez pulsa, mazivi čaj.
Ova težina mora koja me pogađa.
Ovaj škorpion koji obitava na mojim grudima.
Oni su vijenci ljubavi, krevet ranjenika,
gdje bez sna sanjam tvoje prisustvo
među ruševinama mojih utonulih prsa.
I premda tražim vrh razboritosti
tvoje srce mi daje dolinu
s kukutom i strašću gorke nauke.
***
Noć neprospavane ljubavi
Noć njih dvoje s punim mjesecom,
Počeo sam da plačem, a ti si se nasmijao.
Vaše preziranje je bilo bog, moje žalbe
trenuci i golubovi u lancu.
Laku noć. Kristal tuge,
plakao si na velike daljine.
Moja bol bila je grupa muka
na svom slabom srcu pijeska.
Zora nas je spojila na krevetu,
usta na ledenom mlazu
beskrajne krvi koja se prosipa.
A sunce je dopiralo kroz zatvoreni balkon
a životni koralj otvorio je svoju granu
preko moga zavijenog srca.
***
Sonet slatke žalbe
Bojim se izgubiti čudo
očiju kipa i naglasak
to me noću stavlja na obraz
usamljena ruža daha.
Žao mi je što sam na ovoj obali
deblo bez grana; i ono što najviše osjećam
nema cvijet, pulpu ili glinu,
za crva moje patnje.
Ako si moje skriveno blago,
ako si moj križ i moja vlažna bol,
ako sam pas vašeg gospodstva,
ne dozvoli mi da izgubim ono što sam stekao
i ukrasite vode svoje rijeke
lišćem moje otuđene jeseni.
***
Želim da zaplačem svoju tugu i kažem vam ...
Želim da zaplačem svoju tugu i kažem vam
tako da me voliš i plačeš za mnom
u noći slavuja,
bodežom, poljupcima i s tobom.
Želim da ubijem jedinog svedoka
za ubistvo mog cveća
i okreni mi suze i znojenje
u vječnoj hrpi tvrde pšenice.
Neka motka nikad ne prestane
Volim te, voliš mene, uvijek u plamenu
sa oronulim suncem i starim mjesecom.
Ono što mi ne date, a ja vas ne pitam
Biće za smrt, koja ne odlazi
ni sjena za drhtavo meso.
Izvrsna inicijativa ... Bilo bi vrlo korisno ako to učine i sa savremenim autorima.
Odaberite pjesme i pokažite ih, da biste ih znali i da li je prikladno kupiti njihove knjige.
S poštovanjem.
Narcise
Utješi objavljivanje poezije u ovom vijeku koja devastira sve, a posebno sonete, po mom mišljenju poezija par excellence. Dobro je što ovaj djelić književnog svijeta nije izgubljen. Ponekad za ove greške nije kriva pamćenje, već gubitak izvrsnog, što je mnogo više žalosno.