Unutar svijeta jezika i književnosti potrebno je uzeti u obzir mnogo znanja, ne samo za pisanje romana, već općenito za bilo koji komunikativni aspekt. Takav je slučaj sa gramatičkim kategorijama, jeste li ikada čuli za njih?
Fokusiraćemo se na ove kategorije, klase ili vrste riječi koje imamo u našem jeziku i koje su sve grupirane u različite grupe. Ali šta su oni?
Šta su gramatičke kategorije
Kao što smo vam upravo rekli, i gramatičke kategorije mogu biti poznate kao klase riječi ili tipovi tipova riječi. U stvari, to pokušava klasificirati svaku od riječi koje čine jezik. Ali da imamo tako veliku grupu bilo bi praktički nemoguće znati ih sve. Dakle, podijeljeni su po klasama.
A to je da se gramatičke kategorije formiraju od 9 grupa: ime, glagol, pridjev, zamjenica, odrednica, prilog, prijedlog, međumet i veznik.
Zvuči li vam više?
Gramatičke kategorije, šta svaka grupa uključuje
Kako želimo da vam bude jasno šta su gramatičke kategorije, u nastavku ćemo govoriti o svakoj od devet koje postoje.
Ime
Takođe zove se imenica i, kako to RAE opisuje, ovo bi bilo:
"Klasa riječi čiji elementi imaju rod i broj, čine imeničke fraze s različitim sintaksičkim funkcijama i označavaju entitete različite prirode."
Drugim riječima, je riječ koja može identificirati bića živo, neživo, stvarno, apstraktno, ljudi…
To implicira da se radi o velikoj grupi, zbog čega je podijeljena u male podgrupe koje su:
- Vlastita imena: su oni koji označavaju konkretne i realne osobe ili entitete. Na primjer, Maria, Juan, Madrid, Italija, itd.
- Uobičajena: su oni koji se općenito koriste za označavanje zajedničke stvari. Na primjer, drvo je zajednička imenica jer ne navodimo o kakvom se drvetu radi.
- Brojive imenice: oni koji se mogu prebrojati (sto, stolica, čaša…).
- Bezbroj. One koje nismo mogli da prebrojimo koliko god smo želeli: vetar, vazduh, voda, kiseonik...
- konkretna imena: su one koje se odnose na stvari koje možemo dodirnuti ili vidjeti (knjiga, kolačić, voda...).
- Sažetak: oni se odnose na stvari koje se ne mogu vidjeti ili dodirnuti: znanje, mudrost, stres...
- pojedinačna imena: oni su oni koji služe samo jednom entitetu (vuk, sofa, ruža, koza…).
- kolektivi: oni koji označavaju grupu tog entiteta: čopor, stado, ružin grm, jato...
- animirana imena: odnosi se na imena koja označavaju živa bića.
- neživo: one koje se daju beživotnim stvarima (tanjir, stolica, polica...).
Glagol
Glagol, prema RAE bi bio:
"Klasa riječi čiji elementi mogu imati varijacije lica, broja, vremena, raspoloženja i aspekta."
Drugim rečima, je ono što nam govori kada se dešava radnja na koju se odnosi, ako je završeno, to se dešava ili će se dogoditi u nekom trenutku.
Glagol ima tri konjugacije:
- Završeno na -AR, koji su prva konjugacija (pjevati, plesati, nota…).
- Završeno u -ER, koji odgovaraju drugoj konjugaciji (jesti, piti, uključiti...).
- I završava na -IR, treća konjugacija (živjeti, smijati se, pisati...).
Zauzvrat, glagoli imaju tri vrste načina, indikativni, subjunktivni i imperativ, i dva puta, prosti i složeni, koji se, pak, dijele na mnogo više.
Ovisno o svojoj morfologiji, glagoli mogu biti pravilni, ako održavaju strukturu u svim vremenima; ili nepravilne (ako se mijenjaju).
Pridjev
Koristeći RAE, pridjev se definira kao:
"Klasa riječi čiji elementi modificiraju imenicu ili su joj predikirani, a označavaju kvalitete, svojstva i odnose različite prirode."
Mislim su riječi koje će dodati kvalitete imenu, jer možete reći kakva je ta imenica, kako se osjeća ili čak odakle je ili kako je fizički.
Pridjeve bismo mogli klasificirati na:
- Pozitivno. Kada je to nešto što nije pojačano ili upoređeno ni sa čim.
- komparativ: kada se uporede.
- superlativ: kada je maksimalni stepen dodijeljen kvalitetu koji on označava.
Zamjenica
Zamjenice postaju zamjena za ime. Međutim, obično su ograničeni na vlastita imena, jer ako se to radi s uobičajenim, u mnogim slučajevima izraz bi izgubio značenje.
Zamenice mogu biti:
- Lični: Ja, ti, on, mi, ti i oni.
- Demonstrativno: da naznači koliko nam je blizu (ovo, ono, ono...)
- Nedefinirano: kada se odnose na nešto, ali bez navođenja više.
- upitno: eksklamativi bi također bili u ovoj grupi i koriste se za postavljanje pitanja ili uzvika.
- rođaci: da poveže prethodni element.
Odrednica
Što se determinatora tiče, ovo nam omogućava da shvatimo stvarnost u kojoj se ta rečenica izvršava. To je način identifikacije referenci koji pomaže da se kontekst učini realističnijim.
Oni su podijeljeni u dvije grupe:
- definirano, kada specificiraju ime. Zauzvrat, oni se dijele na:
- Odlučno (the).
- demonstrativna (oni su kao pridjevi koje smo vidjeli)
- Posesivci (moje tvoje njihovo…).
- Kvantifikatori. Koji se odnose na količinu ili određeni broj:
- Nedefinirano: jedan, jedan, neki, nijedan, mali…
- kardinalni brojevi.
- Komparative.
Imajte na umu da determinatori svi, oba i svaki, kao i njihove varijante, mogu biti i definitivni i kvantifikacijski.
Prilog
Prema RAE, prilog je jedan:
"Klasa riječi čiji su elementi nepromjenjivi i naglašeni, općenito su obdareni leksičkim značenjem i modificiraju značenje različitih kategorija, uglavnom glagola, prideva, rečenice ili riječi iste klase".
Razgovaramo riječi koje nam pomažu pružanjem više informacija, kao što su količina, mjesto, vrijeme, način... ili čak ako postoji potvrda, negacija ili sumnja u određenim dijelovima teksta ili rečenice.
U stvari, prilozi su klasifikovani na osnovu onoga o čemu smo raspravljali.
Prijedlog
Predlozi To su riječi koje služe kao veza između riječi ili rečenica.. Ovo su zatvorena grupa i nema više.
To su: A, prije, ispod, uklapa se, sa, protiv, od, za vrijeme, između, prema, do, kroz, za, prema, prema, bez, ako, poslije, naspram i preko.
Interjection
Pričamo o riječima nemaju stvarno značenje ali koristi se za izražavanje stanja ili emocija kao iznenađenje, tišina, itd.
Ima ih mnogo, ali neki od najčešće korištenih su: Ah!, ha, aha!, eh!, hej!, bah!, hajde!,…
Konjunkcija
Konačno, imamo veznik koji su grupa riječi koje se odnose na grupe riječi, rečenice ili riječi bez više.
Kao i prijedlozi, i oni su zatvorena grupa, samo što su podijeljeni u dvije podgrupe:
- koordinatori, koji ujedinjuju elemente: i, i, niti, ili, u, ali i ali.
- podređeni, koji ujedinjuju elemente ali jedan od njih zavisi od drugog: ako, zato, iako, kao, tako, onda.
Da li vam je jasno koje su to gramatičke kategorije?